Broj 1 - proleće leto 2013

I od Boga i od đavola

Vodenica

Ponedeljak, 10 Mart 2014 by

vodenica

Kod svih slovenski naroda, pa i kod Srba vodenica je objekat koji se od ostalih razlikuje po tome što sem praktične primene u svakodnevnom životu ima i svoje mitsko i magijsko značenje.

Sem što je, pre svega, građevina s mehanizmom za mlevenje žita, obično različita od drugih u selu, naša narodna tradicija pripisuje joj i mnoštvo mitoloških konotacija. Vodenica je spoj prirodnog i kulturnog, pretvaranje jedne stvari u drugu, korišćenje snage prirodnih elemenata (vode) a, takođe i stalna buka koju stvara prilikom mlevenja žita daju joj status i demonološkog objekta. Naši preci smatrali su je "đavoljim izumom".

Pogotovo ako je vodenica zabačena, izvan sela ili urušena u mašti starih Srba postajale je mesto boravka mitoloških likova poput vodenjaka (muškog mitološkog lika, zlog duha koji boravi u vodi i utapa neoprezne prolaznike, domaćina i zaštitnika svih vodenih prostora) koji je po predanju živeo ispod vodeničkog točka, rusalke (ženski lik staroslovenske demonologije - najčešće nastao od duša devojaka umrlih pre svadbe, duša nekrštene dece, utopljenih devojaka i mlađih žena), kao i da na stubovima napuštenih i urušenih vodenica sede đavoli

U svim slovenskim jezicima vodenica je jedna od najarhaičnijih i najprostranijih metafora govora i brbljivosti, što delom potiče od same radnje - "mleti" a delom od buke koju vodenica pravi. Kaže se: "Prazna vodenica - beskoristan razgovor", za brbljivca - "U usima mu čitava vodenica", za dokone - "Jezik je žrvanj, melje što god padne pod njega" ili "Čekeće k'o da ga je otac napravio u vodenici"...

Kod Istočnih Slovena i danas je raširen narodni običaj - božićne igre pod maskama takozvane "Đavolja vodenica" u kojima kao "domačin" ove folklorne maskarade nastupa seljanin maskiran u medveda ili đavola.

Tagged under:
VRH